Već nekoliko godina živim u kući koja je stalno puna obaveza, ali prazna kad djeca zaspu. Razvela sam se prije neko vrijeme i od tada je sve na meni. Radim, vodim kćeri u školu, na treninge, brinem se za kuću, za njih, za sve što treba. Ponekad mi dođe da odustanem jer je teško, ali znam da moram biti jaka zbog njih. Kad dođe noć i one zaspu, ostanem sama i osjetim koliko mi nedostaje neko pored sebe.
Šta mi najviše nedostaje:
Nedostaje mi muškarac koji će me pitati kako sam prošla dan. Nedostaje mi netko tko će me zagrli kad sam umorna, tko će me saslušati kad mi je teško i tko neće imati problem što imam djecu. Osjećam se kao da sam zaboravila kako je biti voljena i kako je imati nekoga na koga se možeš osloniti. Ponekad mi se čini da sam ostala sama sa svim tim obavezama i da više nemam snage ni za sebe.
Ne tražim savršenog muškarca. Tražim dobrog, postenog i zrelog čovjeka između 50 i 65 godina koji je slobodan i koji zna šta znači biti uz ženu i njenu porodicu. Želim nekoga tko će me cijeniti takvu kakva jesam — sa mojim godinama, sa mojim djecom i sa svime što sam prošla. Volim miran život i želim da se u kući opet osjeća toplina i sigurnost.
Ako si ti takav muškarac i ako ti se čini da bismo mogli nešto zajedno, javi mi se. Reci mi nešto o sebi i što tražiš.
