Bok svima,
Zovem se Maja, imam 47 godina i razvedena sam već jako dugo.
Djeca su mi odrasla, otišla su svojim putem i sada živim sama u stanu. Svaki dan idem na posao, vraćam se kući, skuham si nešto, pogledam televiziju i legnem. Sve po redu, sve normalno... ali iznutra je sve prazno. Već godinama nisam osjetila da me netko stvarno voli, da me netko čeka, da me netko zagrli kad dođem umorna.
Ponekad se pogledam u ogledalo i pitam se – gdje je nestala ona žena koja je vjerovala u ljubav? Još uvijek se trudim da izgledam uredno, da se nasmijem, da budem ženstvena, ali navečer kad ugasim svjetlo, ta samoća me stegne za vrat.
Ne tražim mladog dečka ni bajku. Tražim običnog, dobrog, zrelog muškarca između 45 i 58 godina koji je slobodan, koji ima svoj mir i koji zna što znači voljeti ženu. Nekoga tko će me cijeniti, tko će me saslušati, tko će me zagrliti bez riječi kad mi je teško i tko će sa mnom dijeliti i lijepe i obične dane.
Ako si ti takav muškarac, ako si umoran od igara koliko i ja i ako tražiš nešto iskreno i toplo – javi mi se. Piši mi koliko imaš godina, što radiš i što tražiš. Volim kada je poruka iskrena.
Možda baš ti budeš taj koji će me podsjetiti kako izgleda kad te netko voli.
Čekam tvoju poruku.
Maja (47)
