Nedjelja je ujutro, vani je tiho, ja sjedim u krevetu s kavom u ruci i kovrče su mi potpuno raščupane.
Zovem se Sanja, imam 45 godina. Razvedena sam već 8 godina. Sin mi ima 23 i živi u Zagrebu, radi i ima svoj život, a kćerka ima 20 i studira u Rijeci. Oni više ne žive sa mnom, pa je stan postao jako tih.
Radim u administraciji u jednoj srednjoj firmi već 15 godina. Svaki dan idem na posao, sjedim za računalom, rješavam papire, odgovaram na mailove, plaćam račune, kuham kad dođem kući i navečer legnem sama. To je već dugo moj život.
Nisam se nikad žalila previše, trudim se da budem jaka, da se sredim, da izgledam uredno. Volim kad stavim bijelu košulju kao na ovoj slici i kad se osjećam barem malo ženstveno. Ali iskreno, umorna sam od ove samoće. Umorna sam da sve radim sama, da nemam s kim popiti kavu navečer, da nemam s kim podijeliti dan.
Ne tražim mladog dečka ni bajku. Tražim normalnog muškarca između 43 i 56 godina koji je slobodan, koji ima posao, koji je prošao svoje i koji zna što znači biti u ozbiljnoj vezi. Nekoga tko može cijeniti ženu koja ima svoje godine, svoje iskustvo i koja još uvijek ima puno ljubavi za dati.
Volim obične stvari – dobru kavu, šetnju, razgovor koji traje satima, smijeh, ponekad i tišinu kad je teško. Želim nekoga tko će biti tu i kad je lijepo i kad nije.
Ako si ti takav čovjek, ako si i ti sam i tražiš nešto iskreno i ozbiljno, slobodno mi piši. Možeš mi reći koliko imaš godina, što radiš i što tražiš. Ne mora biti savršeno napisano, samo da bude iskreno.
Možda baš ova nedjelja ujutro bude početak nečeg novog.
Sanja (45)
